Prema podacima koje smo mogli čuti iz MUP-a, u prva tri mjeseca ove godine izdano je oko 54.000 dozvola za boravak i rad, tri posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Daleko najveći broj, već standardno, izdan je u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu, a slijede industrija, promet i veze te trgovina.
Drugim riječima, radna snaga, osobito s obzirom na nadolazeću sezonu goruće je pitanje hrvatskoga gospodarstva, a strana radna snaga nužnost bez koje velik broj gospodarskih subjekata ne može odgovoriti ni na redovne zahtjeve, a kamoli povećani obujam poslova koje je donijela obnova, odnosno donosi predstojeća turistička sezona.
Trebali smo propis koji će olakšati i ubrzati procese ključne za neometano održavanje i jačanje djelatnosti koje su ključne za naš BDP. Izmjene i dopune Zakona o strancima to su donijele u jednom dijelu, uz, nažalost, i neke otežavajuće odredbe.
Prekratak rok
Pozdravljamo i zahvaljujemo na produljenju roka važenja dozvole za boravak i rad na tri godine, kao i na produljenju roka važenja dozvole za boravak i rad na devet mjeseci za sezonski rad, zalagali smo se za takve promjene snažno, kontinuirano i svakom prilikom. Ista radna snaga tijekom dužeg vremena znači veću sigurnost i kontinuitet i poslodavcima i radnicima, potiče usavršavanje u samom radu koji obavljaju te višu razinu integracije u zajednicu.
Također, smatramo pozitivnim da se dozvola za boravak i rad može izdati bez provedbe testa tržišta rada i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ako se radi o zapošljavanju sezonskog radnika u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu na području Republike Hrvatske u trajanju do 90 dana tijekom kalendarske godine ili ako je riječ o produljenju dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i istog državljanina treće zemlje u istom zanimanju.
Ipak, rok na koji se odredba odnosi, vremensko trajanje zaposlenja od 90 dana, nije dovoljno ni za samu sezonu, a kamoli s obzirom na trend jačanja predsezone i posezone. Također, olakšani uvjeti za odobrenje privremenog boravka hrvatskom iseljeništvu istinsko su rasterećenje te služe zaista kao poticaj Hrvatima da rade u Hrvatskoj.
Brojna su i ograničenja koja ozbiljno dovode u pitanje poslovanje obrtnika u trenucima kada bi zbog povećanog obujma posla trebali zaraditi značajna sredstva važna za nastavak poslovanja tijekom cijele godine, a na koje upozoravamo unatrag nekoliko godina i kroz rad u Povjerenstvu i kroz postupak e-savjetovanja.
Kriteriji prometa u najmanjem iznosu od 15.000 eura u posljednjih šest mjeseci i činjenica da poslodavac u posljednjih godinu dana mora imati zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog istog radnika državljanina Republike Hrvatske, odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske su otežavajući i spriječit će mnoge koji imaju potrebu za stranim radnicima, a što direktno može otežati ili u potpunosti onemogućiti njihovo poslovanje.
Tu su i crne liste, pri čemu je sasvim jasno da je svim dionicima u gospodarstvu interes da nema neprijavljenoga rada ili nezakonitog zapošljavanja. Ipak, ističem potencijalne opasnosti u samoj primjeni navedenih odredbi u praksi te se nadam da će biti sankcionirani poslodavci koji doista i krše navedene odredbe.
Tijekom četiri postupka davanja komentara na Zakon u proteklih pet godina naglašavali smo da uvrštavanje u “popis poslodavaca” ili na tzv. crnu listu temeljem zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru ne smije biti razlog neizdavanja pozitivnog mišljenja HZZ-a jer poslodavac može uspješno osporiti činjenicu postojanja neprijavljenoga rada utvrđenu zapisnikom temeljem kojeg se sastavlja spomenuti popis.
Primjereni smještaj
Kod prijevoznika se, prema informacijama s terena, javlja problem i s provedbom odredbi o primjerenom smještaju, a koji smo adresirali na nadležno tijelo. Naime, državljani trećih zemalja koji svakodnevno putuju na posao u Republiku Hrvatsku nisu obvezni izvršiti prijavu boravišta i adrese stanovanja u Republici Hrvatskoj, a samim time ni poslodavci pri predaji zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad državljana iz trećih zemalja nisu dužni priložiti dokaz o primjerenom smještaju. Ipak, informacije s terena govore nam kako se od obrtnika poslodavaca i u takvim slučajevima traži dokaz o primjerenom smještaju, iako ga oni nisu dužni osigurati niti su državljani iz trećih zemalja obvezni izvršiti prijavu boravišta i adrese stanovanja u Republici Hrvatskoj.
Dodatno, ugostiteljski sektor u svakom se segmentu susreće s problemima pri tehničkoj provedbi zadanih odredbi, s obzirom na to da nije precizno određeno što je i na koji način potrebno dostaviti kao dokaze koji pokrepljuju brojne uvjete za zapošljavanje stranih radnika (primjerice, koji je točan period za dokazivanje traženog prometa itd.).
Možda najčešće i najglasnije primjedbe s terena su da je sam postupak izuzetno dugotrajan te bi pravila i postupak trebalo prilagoditi obrtnicima, tj. malim poslodavcima, ubrzati ga i pojednostaviti jer oni ne mogu toliko unaprijed planirati svoje potrebe za radnicima.
Prema izjavama predstavnika nadležnih tijela, možemo čuti da će se slučajevi sagledavati pojedinačno i da je cilj poticati i snažnije kontrolirati, a ne ograničavati. Čekamo i Pravilnik koji će, nadamo se, razjasniti sve nedoumice, dati važna tumačenja i otvoriti prostor za potrebne prilagodbe.
Propisi moraju pratiti zahtjeve našega tržišta rada koje u ovom trenutku ima snažnu potrebu za stranom radnom snagom. Temeljna zadaća svih nas treba biti aktivacija raspoložive domaće radne snage, a zatim brzo i jednostavno zapošljavanje stranih radnika u slučaju potrebe. Brojna ograničenja otežavaju procese koji su u ovom trenutku ključni za očuvanje i razvoj hrvatskoga obrtništva i hrvatskog gospodarstva, pri čemu fokus mora biti na fleksibilnosti i snažnijem i bržem povezivanja poslodavaca i potrebnih radnika, na obostranu dobrobit. Neke projekcije gospodarske aktivnosti Lijepe naše ističu mogućnost da će Hrvatska do 2035. trebati više od 300.000 radnika.
