Protekloga vikenda, u 91. godini preminuo je Enver Moralić, vlasnik Kutjeva, najveće vinarije u Hrvatskoj.
Moralić je rođen 1935. u Kotor Varoši, nedaleko od Banja Luke, a pratio ga je glas vrlo osobenog čovjeka, potpuno netipičnog za društvo tranzicijskih pobjednika. Rijetko se pojavljivao u javnosti, a kad je to i činio, o aktualnim poslovima nije želio previše govoriti, više je bio sklon prepričavati zgode iz svoje prošlosti, dok je još bio poduzetnik u Njemačkoj, prije povratka u Hrvatsku. Tako je bilo i prilikom našeg jedinog druženja, u širem društvu, kad sam kao mladi novinar pohvatao konce rubrike “tko je tko u Hrvatskoj”. I zahvalan sam mu na tome.
Živio je povučeno, većinom u dvorcu Štakorovec u sklopu imanja Božjakovina kraj Dugog Sela. Svojedobno novinarsko istraživanje ukazalo je kako je samo u Zagrebu Moralić imao skupe nekretnine u Vlaškoj, Vinogradima, Jurkovićevoj te u Cavtatu (vila Crnčić). Posjedovao je čak četiri dvorca (Prečec, Štakorovec, Božjakovina i Sv. Jakov). Završio je srednju poljoprivrednu školu, a zatim je 1962. diplomirao na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu.
“Već sa sedam godina znao sam da ću biti agronom. Skupljao sam kukce, biljke, imao herbarije i svoj mali vrt u kojem sam uzgajao rajčicu i drugo. Zato nisam htio ići u gimnaziju, nego sam se upisao u srednju poljoprivrednu školu u Banjoj Luci. Mnogo sam naučio i dobio osnove. Ali od malih nogu ostala je želja da hoću imati mnogo zemlje, ovaca, krava”, ispričao je Moralić u intervjuu za Nacional 2005.
Prvi milijun na nafti
Prvo se zaposlio u maloj poljoprivrednoj zadruzi u Vrbovcu. Nakon toga, kao ekspert za umjetna gnojiva, prešao je u zagrebačku tvrtku Kemikalija. Kao Kemikalijin trgovački predstavnik poslan je u Njemačku da razvija poslovne veze sa SSSR-om i ostalim zemljama Varšavskog pakta. No, posvađao se s generalnim direktorom te je dobio otkaz i ostao bez jugoslavenske putovnice. Tada je osnovao privatnu tvrtku Kemokompleks i oženio se Njemicom s kojom je dobio četvero djece. Kemokompleks je trgovao petrokemijskim proizvodima.
Moraliću su u poslu pomogle međunarodne veze koje je izgradio kroz rad za Kemikaliju. Kemokompleks je tako startao s već osvojenim dobavljačima i tržištem u zemljama komunističkog svijeta.
“Nije bilo lako, ali imao sam poznanstva u Njemačkoj i istočnoeuropskim zemljama. Upoznao sam potpredsjednika tadašnje najveće ruske naftne kompanije Sojuznjeftexport i rekao mi je da mu se javim kad dođem u Moskvu. Kad sam došao, otišli smo na večeru, na koju je pozvao sve svoje direktore. Prepoznao je nešto u meni. I tako je sve krenulo. U Moskvi i u drugim istočnoeuropskim metropolama osnovao sam predstavništva svoje tvrtke. Kemokomplex je postao jedna od najvećih trgovačkih kuća u Sovjetskom Savezu”, ispričao je svojedobno Moralić.
Čini se da je najveći novac okrenuo u vrijeme naftnih kriza 1973. – 1974. (OPEC je uveo embargo na izvoz nafte za zapadne zemlje zbog Izraela) i 1979. – 1980. (izbijanje Islamske revolucije u Iranu).
“Bilo je ugovora s ruskim partnerom na 12 dolara po barelu, a za dva mjeseca cijena ode na 16 dolara. U takvoj situaciji bilo je najvažnije imati robu. Pojavljivali su se trgovci iza kojih su stajale banke i fondovi pa su kupovali i preprodavali naftu. Imam papir iz kojeg se vidi da je jedan moj brod nafte u tjedan dana imao 124 kupca. Dok je plovio, promijenio je 124 ruke. Ja sam se kao vlasnik broda pojavio četiri puta. Naravno, svi su tu nešto zaradili”, prisjetio se kasnije Moralić.
Moralićevo se bogatstvo po povratku u Hrvatsku procjenjivalo na oko 400 milijuna eura, što ga je stavljalo na poziciju trećeg najbogatijeg Hrvata iza Ivice Todorića i Ante Vlahovića.
U Hrvatsku se vratio početkom 90-ih. Koliko se da zaključiti, kumovali su tome raspad SSSR-a, zbog čega se Moralić odlučio povući iz biznisa s naftom, te gospodarska kriza u Njemačkoj.
“Mogao sam tad kupiti zemlju i početi ostvarivati svoje dječačke snove. Bilo je najjednostavnije pokušati to ovdje jer ovdje imam prijatelje, braću i sestre. Oduvijek volim Zagreb, u njemu sam proveo najljepše godine studija, počeo sam raditi. Počeo sam tada razmišljati da se prebacim u Hrvatsku, počele su krize u Njemačkoj, a globalizacija donosi nove mogućnosti”, pojasnio je Moralić.
Bio je veliki zaljubljenik u vinograde i konje. Pokušao je kupiti i PIK Vrbovec, ali nije uspio. Navodno je transakciju zaustavio sam hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. No, zato mu je u hrvatskom dijelu poslovne karijere zasigurno koristilo prijateljstvo s drugim hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem. Godine 2010. Mesić ga je i odlikovao Redom danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića za osobite zasluge u gospodarstvu.
Preuzimanje Kutjeva
Godine 1994. kupuje Božjakovinu, poljoprivredno dobro s 2500 hektara, a 2003. postaje vlasnik poljoprivrednog kombinata Kutjevo koje se prostire na 7500 hektara oranica, voćnjaka, lovišta i vinograda. Upravo je Kutjevo najvrjedniji dio njegova poslovnog carstva u posljednja dva desetljeća.
Prema konsolidiranom financijskom izvještaju za prošlu godinu, Grupa Kutjevo poslovala je s prihodom od 47,8 milijuna eura te dobiti od 2,8 milijuna eura. Lani je, prema podacima Fine, ukupni godišnji prihod iznosio 47,7 milijuna eura, a dobit je bila 51% manja nego godinu dana prije, 1,39 milijuna eura.
Kutjevo godišnje proizvede do pet i pol milijuna litara vina, njihova graševina prepoznata je diljem svijeta, a Kutjevački podrumi privlače sve više stranih turista. Tvrtka je u posljednjih godinu dana uvela mnogo promjena – obnovila je dio podruma, otvorila trezor vina te predstavila svoj restoran sa smještajem – Slavonsku kuću Vinkomir. Krajem srpnja prošle godine promijenjeno je i vodstvo, Ivan Đurić imenovan je novim predsjednikom Uprave umjesto Dine Galića.
Kutjevački podrumi sa 74 tisuća boca najbogatija su vinska arhiva u Hrvatskoj. Prošle godine u ponudu su uveli i jednu novost. Riječ je o trezoru za vina gdje se nudi odležavanje vrhunskih etiketa graševine, crnog pinota, cabernet sauvignona, merlota, traminca i cabernet franca iz kolekcija De Ghoto, Maximo i Koria. Trezor 1232 nudi točno toliko mjesta za pohranu.
Doduše, iako je Kutjevo po vinu najprepoznatljivije, to je samo jedan segment proizvodnje. Osim vinogradarstva posluje i Sektor biljne proizvodnje koji je po udjelu u lanjskim prihodima čak najjači (45,39 posto, vinogradarstvo 43,76 posto). Ratarska se proizvodnja odvija na 5500 hektara, a Kutjevo je zapravo jedan od najjačih proizvođača sjemenske proizvodnje u zemlji koje se k tome još i dorađuje, s tim da proizvodi i kukuruz kao hranu za Sektor stočarske proizvodnje.
No, nisu to, naravno, svi Moralićevi poslovi.
U vlasništvu je imao nekoliko kemijskih tvornica, naftnih polja i tvornice plastike u Kazahstanu, nekretnine u Kanadi te rudnika nikla u Rusiji.
Cavtatski dani
Neraskidivi dio Moralićeva života vezan je i uz Cavtat gdje je 2017. postao vlasnik Ville Banac i započinje novu eru za ovu prekrasnu građevinu. Njegova vizija o stvaranju modernog i luksuznog prostora dodatno je obogatila povijest vile. Danas, Vila Banac poziva ljubitelje luksuza i ekskluzivnosti da otkriju njezinu raskoš i eleganciju.
Vila Banac se do 2018. koristila kao sjedište Općine Konavle, a nakon povrata kuće vlasnicima, nasljednici su je prodali Enveru Moraliću, koji je vlasnik još nekoliko nekretnina na području općine Konavle.
Villa Banac je postala sinonim za vrhunsku kvalitetu vina. U Wine baru Banac ističu se Brič vina, poznata po visokokvalitetnoj ekološkoj proizvodnji, kao i Kutjevo vina, koja dodatno podižu ugled ovog jedinstvenog bara u Cavtatu, pružajući mjesto za hedonističko uživanje u vrhunskim vinima i hrani. Uz planirani završetak projekta do kraja 2025., Villa Banac će pružiti još više razloga za posjet. Prošloljetni posjet uvjerio me da taj objekt doista ima “priču”, pa vam vjerojatno lakše padnu i sulude cijene koktela i ostalih pića. Neke stvari nemaju cijenu…
Moralić je ulagao u Sloveniju, ali i BiH. Imao je tvrtke i u poreznim oazama. Tako je s njim povezana tvrtka Tamol Assets Corp. s Britanskih Djevičanskih Otoka bila upisana kao vlasnica njegove zagrebačke Montmontaža-energetike, ali je preko nje ulagao i u BIH. O tome svjedoči i objava iz travnja 2020. iz koje se vidi kako je na Okružnom privrednom sudu u Bijeljini donesena presuda u korist firme Tamol Assets Corp s Britanskih Djevičanskih Otoka, koja je od tamošnje Fabrike šećera u stečaju potraživala više od 12 milijuna KM.
Tko je nasljednik?
Kao svog nasljednika, Moralić je često isticao najmlađeg sina Maxima, koji je završio Ekonomski fakultet u Frankfurtu. Maxim već ima poslovne role u brojnim tvrtkama obitelji Moralić. Tako je osim članstva u Uprave i kasnije Nadzornom odboru Kutjeva, bio član NO-a Poljoprivredne zadruge Jankovci, predsjednik NO-a Đakovačkih vina i Kutjeva te direktor Kemokompleksa. Dobri poznavatelji slažu se kako će Maxim Moralić imati ne baš jednostavan zadatak suvremenog zaokreta vlastitih kompanija…
