Priča koja korijene vuče iz Kreševa u BiH, i to iz vremena kad su povoljnije poslovne regulacije u bivšoj Jugoslaviji otvorile mogućnost pokretanja malog obiteljskog posla, došla je nakon desetljeća rada, transformacije i rasta, uz spretne poslovne reakcije i kvalitetnu viziju, do – ureda u New Yorku. Aktivnosti Stanić Grupe počele su 1993., kad je Svjetlan Stanić, sin Luce i Ante Stanića, osnovao prvu tvrtku.

Stanić Grupa u tih je više od 30 godina stekla status jedne od najboljih regionalnih kompanija, a njena djelatnost sada obuhvaća proizvodnju i distribuciju bezalkoholnih i alkoholnih pića, duhanskih proizvoda i potrošačke elektronike. Vremeplov uspjeha impresivan je – 1995. Stanić Trading počinje distribuciju na tržištu Republike Hrvatske, a paralelno ugovara ekskluzivnu distribuciju za asortiman proizvoda tvrtki LG Electronics za BiH i Heineken, a 1999. dobiva eksluzivu Heinekena i za Hrvatsku.

Uskoro Grupa stječe distribucijska prava za BiH za sve brendove Heineken (Karlovačko, Zaječarsko, Laško, Union..), a slijedi partnerstvo s Phillip Morrisom u BiH (2005.), Diageom, osnivanje premium maloprodajnog lanca potrošačke elektronike Technoshop, akvizicija brenda Juicy 2013. i tako sve do 2022., kada Stanić Grupa postaje vlasnik svih brendova Maraske te početkom 2023. slovenskih brendova Sola i Zala i 2024. Bihaćke pivovare. Svjetlan Stanić, predsjednik Uprave kompanije, dočekao nas je u svom uredu u Ciboninu tornju, izražavajući zadovoljstvo kako zbog svega postignutog u desetljećima rada tako i zbog vrlo svijetlih perspektiva i velikih planova.

Uoči ovog intervjua stigla je vijest o izvanrednom uspjehu vašeg proizvoda PeTe na najvećoj svjetskoj smotri alkoholnih pića, londonskom IWSC-u. Jeste li očekivali tako velik uspjeh?

Zlatna medalja na IWSC-u (međunarodno natjecanje vina i žestokih alkoholnih pića) sa čak 99 bodova od mogućih 100 je Mount Everest nagrada! Ne mogu reći da nismo očekivali medalju – sve povratne informacije o tom proizvodu, i od stručnjaka i od potrošača, doista su izvanredne, ali takav uspjeh i nas je pozitivno zatekao. Samo godinu dana nakon lansiranja Maraskin PeTe osvojio je Gold Outstanding medalju s čak 99 bodova od mogućih 100. To je najviša dodijeljena ocjena u kategoriji alternativnih pića. U konkurenciji s proizvodima iz cijelog svijeta PeTe je bio jedini RTD (ready to drink) koji je dosegnuo 99 bodova, čime je proglašen najboljim u kategoriji. Da, oduševljeni smo!

Vjerujemo da sada imate velika očekivanja.

Ambiciozni smo, imali smo ih i prije, ali ta medalja potvrdila nam je da nismo nimalo subjektivni kada govorimo o proizvodu PeTe. On je već postao hit među potrošačima diljem Hrvatske jer smo kreirali proizvod koji je utemeljen na već izgrađenim preferencijama potrošača. Realnost je da proizvod koji dobije tako visoku ocjenu na jednom od najprestižnijih svjetskih natjecanja, mora imati ambiciju puno veću i širu od lokalnog i regionalnog tržišta i potpuno smo se posvetili njegovom razvoju.

Kakvi su u 2024. godini bili rezultati cijele Stanić Grupe? Budući da niste izlistani na burzi, u pripremi za ovaj razgovor nismo mogli vidjeti neke pokazatelje…

Da, nismo na burzi i struktura Stanić Grupe nije službeno burzovna kompanija. Stanić Grupa Split vlasnik je svega, direktno ili indirektno, i ima otprilike 15 zaposlenih te je sjedište Uprave grupacije, gdje donosimo odluke o svim kompanijama. Nemamo službeno konsolidirana izvješća, ali imamo izvješća za banke, koja se objavljuju na našim web stranicama, a koja se u trenutku kad razgovaramo završavaju. Rezultati u 2024. bili su rekordni, što se i moglo očekivati uz jačanje pozicije i porast svih naših poslova. U protekloj smo godini ostvarili blizu 600 milijuna eura prihoda, što bi značilo da je promet na oko 700 milijuna eura.

To je daleko iznad zacrtanog jer sad već napredujemo prema vrlo ozbiljnim brojevima i vjerujem da ćemo milijardu dostići u idućim godinama. A 2024. bila je najbolja u svemu – u prometu, dobiti, odnosno EBITDA-i. U svakom smo pogledu postigli rezultate, uzimajući u obzir da smo pridodali Solu. U međuvremenu smo kupili i novu članicu obitelji, to je Bihaćka pivovara, koja je dio naše višegodišnje priče s Heinekenom. Da ne zaboravim i 1200 zaposlenih, s koliko smo završili godinu, a imali smo značajna ulaganja i u radnike, da ih zadržimo, što danas nije lako. Sve je otišlo u brojeve preko plana, što želi svaki gospodarstvenik. Ponosan sam i sretan što je tako postignuto.

Je li neki premium proizvod posebno povukao?

Sve je raslo. Možda je jedino dodatno iskočio IQOS, ali još su to mali brojevi, ne možemo reći da je bio “driver” prihoda. No tu imamo najveći porast gledajući postotno. Cijela je grupacija jako rasla, osobito proizvodni dio. Sezona je bila dobra iako smo se svi pribojavali da će biti loša.

Koliko se na dinamici tijekom godine vidi težina sezone?

Kao grupacija djelujemo u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH i Srbiji, koji su tzv. core markets, i tu imamo razlike. U Sloveniji, BiH i Srbiji nema izražene sezonalnosti, pa kad gledamo ukupne rezultate grupacije, nemamo takve oscilacije kao u Hrvatskoj. Tu se prometi udvostručuju ili čak utrostručuju u nekim segmentima.

Uz spomenuti PeTe, u proizvodnom dijelu proteklih je mjeseci stiglo nekoliko vrijednih priznanja. Početkom svibnja na prestižnom natjecanju London Spirits Competition u konkurenciji svjetskih proizvođača Maraska je ostvarila značajan uspjeh s dvije zlatne, srebrnom i dvije brončane medalje u različitim kategorijama jakih alkoholnih pića. Kako je došlo do tog uspjeha i kako ste ga doživjeli?

S oduševljenjem, jako smo ponosni na ono što smo odradili u relativno kratkom periodu. Kad smo 2022. preuzeli Marasku, najprije smo trebali razumjeti što smo kupili i što imamo, a primarno mislim na proizvode i kvalitetu istih. Bili smo pozitivno iznenađeni kvalitetom i potencijalom kojeg smo u kompaniji prepoznali. Kada se bavite distribucijom, onda je vaša obaveza da stavite proizvod na policu i da već osmišljenu priču od vlasnika brenda pokušate ispričati potrošaču na najbolji način. Međutim, kada ste vlasnik brenda/proizvoda, onda je priča u potpunosti drugačija. I upravo to je čini puno zanimljivijom ali i izazovnijom jer ste vi/vlasnik odgovorni za sve, od A do Ž. Kroz analize proizvoda i tržišta, možemo danas zaključiti da Maraskini proizvodi nisu bili pozicionirani u skladu sa svojim potencijalom.

To je tvrtka s tradicijom dugom više od 200 godina, a spominje se da je prije čak 500 godina postojao neki oblik proizvodnje onoga što danas nosimo kao nasljeđe. Zanimljivo je kad kupite neku kompaniju, pa uđete malo u njenu povijest i shvatite da je netko to radio još prije 500 godina. To daje dodatnu motivaciju da s tim idete dalje. Moja kći Nina (članica Uprave odgovorna za marketing i razvoj, op. a.) zaljubljena je u Marasku i njene proizvode, primarno Maraschino, i kaže: “Ovo je naš dragulj, koji je pao u more. Ne znamo je li na deset ili sto metara, ali izvadit ćemo ga. I radimo na tome.” Važno je istaknuti da Maraska prije svega ima jedini hrvatski autohtoni alkoholni proizvod, a to je Maraschino.

Dobiti takve medalje, i to upravo u Londonu, izniman je uspjeh.

Kada dobijete takve nagrade, dobijete potvrdu da ste kvalitetno postavili platformu za razvoj. Radite na unapređenju kvalitete proizvoda, definiranju onoga što je najvažnije da biste dobili dobar proizvod. I upravo to se dogodilo. S obzirom na to što smo sve promijenili i unaprijedili, a još nismo gotovi, rezultat je već sada fenomenalan. Već smo potpisali ugovor o novoj liniji koja će doći zajedno s novom bocom, i to će biti platforma za velik iskorak. U sljedećoj godini, pa onda i dalje, ta priča trebala bi sve više rasti, naš cilj nije samo Hrvatska ili Balkan. Nedavno smo otvorili Maraskin ured u New Yorku, koji blisko surađuje s našim distributerima, radimo na širenju ukupnog asortimana na tržištu Amerike. Također smo otvorili vrlo zahtjevno tržište UAE/Dubaija i imali smo promociju Maraschina u najelitnijem svjetskom hotelu – Burj al Arab.

Kako je došlo do toga?

Svi veliki proizvođači mogu nam zavidjeti na maraschinu, Maraschino Zadar je original. Talijani ga također proizvode, ali našu kvalitetu nitko ne može pobijediti. Kad uzmemo talijanski i naš, to je neusporedivo. Naš ima ono što nijedan drugi nema, a to je višnja maraška, koja daje kvalitetu proizvodu i aromu. Samo pomirišite i osjetite aromu koja je puna voća. Mi sad već dugo djelujemo na Bliskom istoku, u Saudijskoj Arabiji i Dubaiju smo sedam-osam godina, sve su to pripreme. Promocije u Burj al Arabu ili u New Yorku, na Manhattanu, upućuju na parametre da imate iznimnu kvalitetu koji potrošači prepoznaju.

Veliki hit na tržištu SAD su naše Maraschino cocktail cherries koje su svojom kvalitetom dobile mjesto u američkim barovima. I dalje smo broj jedan “imported šljivovica” u Americi, što je također velik uspjeh jer vodimo snažnu bitku s mnogim drugim brendovima. I upravo zbog svih tih napada na američkom tržištu otvorili smo ured i doveli managera da na dnevnoj bazi obilazi tržište, gleda gdje se možemo unaprijediti… Taj dragulj o kojem govori Nina ima sve osnove da ga se izvadi iz mora i da bude svjetski igrač. Kvalitetu naših proizvoda smo dokazali u Londonu, a priprema novog ruha je u tijeku.

Najavili ste i širenje nasada. I iz toga su se već mogle iščitati veće ambicije?

Višnjik je duša Maraske. Kad ne bi imala Višnjik, bila bi kao i svi drugi. Najlakše je kupiti arome, zamutiti ih na svoj način i dobiti neko piće. Ali Maraska ima nešto drugo – prirodnu maceraciju. Višnja MARAŠKA je autohtona vrsta koja je po svom prirodnom sastavu unikatna i kao takva daje najveću kvalitetu našim proizvodima. Upravo ta višnja i jest sinonim Maraska. Podnijeli smo zahtjev državi za još 100 hektara. U fazi smo odobravanja korak po korak. Imamo pozitivan feedback države i kooperaciju sa svim lokalnim uzgajivačima višnje, otkupljujemo od njih sve što treba po cijeni koja je na tržištu u toj godini.

Vjerojatno će se baza kooperanata širiti kako će i oni uvidjeti da su ambicije puno veće…

Investirali smo u mehanizaciju za obradu višnjika oko milijun Eura, a onda su stigli komentari susjeda: “Pa ovi stvarno misle ozbiljno.” Vjerujemo da ćemo steći povjerenje kooperanata te da će se i oni posvetiti uzgoju višnje maraške i da ćemo u budućnosti dizati taj nivo suradnje na puno viši nivo. Mi smo trenutno u procesu obnove višnjika i plan je da dođemo na cca 120.000 stabala višnje maraške.

Koliko godišnje proizvodite i koliko ste dosad uložili u Marasku?

Rekao bih da je prvi fokus bio na renoviranju, pa kada dodamo Višnjik, investirali smo milijun i pol eura, dok će nova linija biti vrijedna dva milijuna eura, i tu već govorimo o 3,5 milijuna. Ne zaboravite da sada bezalkoholna pića Maraske, kao i Solu i Zalu proizvodimo u Jaski, što nam je bilo veliko prošlogodišnje ulaganje od 12,8 M EUR čime smo dobili vrlo efikasne proizvodne pogone. A što se tiče alkoholnih pića, nova linija je u dolasku, koja bi trebala donijeti finalnu investiciju, a i proizvodne kapacitete koji će bit cca 20 M Litara. Također, kako sam već naveo, značajna sredstva uložena su i u poboljšanje materijalnih uvjeta zaposlenika.

Trebat ćete i nova zapošljavanja?

Apsolutno, nove linije – nove količine. Usporedimo li Marasku danas s time kakva je bila u trenutku kad smo je kupili, već smo 40% povećali prodaju, a tek počinjemo realizaciju planiranih projekata. Ako ove godine ostvarimo zacrtane planove, bit ćemo na više od 50 posto povećanja prodaje u odnosu na zatečene količine. I onda treba gledati kako ćemo rasti još 50 posto, pa još 50… Fokusiramo se na sva nova tržišta i pokušavamo ostvariti poslovnu suradnju gdje god postoji potencijal.

Koliko je u svemu tome važan dizajn ambalaže?

Upravo radimo na tome. Agencija Kofein radi s nama na pripremi i viziji, strategiji novog ruha, vizuala… Teško je reći je li ambalaža uvijek najvažnija. Imate slučaj u Srbiji, gdje je Heineken sa Zaječarskim u prastaroj ambalaži postao broj jedan na tržištu. Teško je iznjedriti taj “trigger”. Naravno, moramo pratiti trendove. Ne smijemo biti previše futuristički, ali moramo učiniti iskorak da bi se vizualno vidjela promjena. No na kraju je najvažnija kvaliteta. Prilikom preuzimanja Bihaćke pivovare sam rekao: “Hoću stabilnu kvalitetu, pivo koje izlazi u siječnju, srpnju i listopadu s istom razinom kvalitete.” Tako mora bit sa svim našim proizvodima.

Kako prolazite u zemljama bivše Jugoslavije?

Nažalost, Srbiju smo dobili na rezultatima koji su bili na nuli. Naš distributer tamo je AWT, a ove godine napravili smo strategiju da radimo analizu ulaska s robom na teren, da vidimo što bi bilo najzanimljivije. Neki pokazatelji u Srbiji govore da bi naš liker tamo trebao biti hit. U Sloveniji smo prisutni, brojevi su zanimljivi, ali htjeli bismo više s obzirom na to da znatno manja Crna Gora povlači više. U BiH, gdje imamo jaku distribuciju, bilježimo rast od preko 100 posto.

Kako Juicy stoji u regionalnim okvirima, a kako šire? Nedavno ste i s njim objavili ulazak na tržište Emirata.

Juicy je ikona Stanić Beveragesa otprilike kao što je gospodin Heineken nekoć govorio da je boca 0,33 ikona Heinekena. Tako je i Juicy u našoj grupi neprikosnoven. Svi koji su ga napadali, samo su se odbijali. Nema te konkurencije koja tu nešto može promijeniti. Ne bih htio da me netko pogrešno shvati, ali u BiH smo dvostruko veći nego što je Agrokor tamo bio u najboljim danima. Digli smo sve na ozbiljnu razinu, tako da Hrvatska i BiH čine tu priču o stabilnom igraču. Kad je riječ o izvozu, u Srbiji sa Solom i Juicy Fruitsom imamo ozbiljne rezultate. Jačat ćemo svoj tim jer je potencijal doista velik. U Njemačkoj imamo pozitivan trend, ali trebamo se oprezno širiti. Sad smo postigli novi dogovor vezan uz Švedsku, kamo bismo ubrzo trebali ići.

Posao u Dubaiju je zanimljiv, ali tek tu treba biti iznimno oprezan; moram priznati da smo svi zajedno dobili dobru lekciju kad smo u Carrefour ušli nespremni. Saudijska Arabija je puno zanimljivija, s tamošnjim lancem imamo jako dobru suradnju, no vrlo je zahtjevno probiti se. Zamislite, tek nakon pet godina suradnje pozvali su nas i rekli: “Dođite da se dogovorimo, dokazali ste da ste pravi partner.”

Spominjali ste Srbiju i potencijale za Juicy – vidite li tamo prostor za proizvodnju ili akviziciju neke proizvodnje?

Pokušali smo na tom tržištu i nije uspjelo. Ali sad kad gledamo Solu, Juicy Fruits to postaje ozbiljna priča. Gledajući investicije i akvizicije u Srbiji, kočnica će biti još neko vrijeme. Pričekao bih malo, ali tamo svakako ima zanimljivih kompanija.

Kako je došlo do akvizicije Sole i Zale? Koliko ste zadovoljni integracijom?

Akvizicije su uvijek dobrodošle ako su u industriji u kojoj se nalazite i ako otvaraju nove potencijale. S tom akvizicijom postali smo market lideri u dvije kategorije, ledenim čajevima i aromatiziranim vodama u Sloveniji. Sola i Zala bile su u vlasništvu Heinekena, s kojim sam partner 30 godina. Kad su odlučili prodati, oslonili su se na mene i postigli smo dogovor. To nam se činilo zanimljivom cjenovnom kategorijom i dogovorili smo akviziciju. Danas su Sola i Zala u Sloveniji na istoj poziciji, dok u BiH Sola ledeni čaj pozitivno “divlja”.

Zalu sad implementiramo na tržištu aromatiziranih voda, dok smo u Srbiji dobili ozbiljnog takmaca da nam bude vodilja u aktivnostima. Bude li i ova godina tekla kao što je planirano, i tu smo već na ozbiljnim količinama. Industrija u Srbiji iznimno je konkurentna, volumeni su puno veći nego tu. Kompletan južni Balkan, South Adria, nam je rastao, a gledamo kako još rasti. U segmentu gaziranih pića jako je puno pokušaja, ali ne baš uspješnih jer na svakom tržištu već imate jak brend. No otvori li se neka prigoda, vrlo rado bismo išli u tom smjeru.

Kupnja Bihaćke pivovare u 2024. bila je zanimljivo iznenađenje. Kako se uklapa u viziju grupe?

Bihaćka pivovara dogodila se slučajno, nije bila u planu. U BiH smo druga ili treća najveća privatna kompanija. Bili smo na sastanku s vlasnikom koji je imao liniju za limenke. Imao sam u glavi budžet koji mogu potrošiti na to. I onda sam u tom budžetu kupio pivovaru! Kako me ugovor obvezuje, naravno da sam sve usuglasio sve s Heinekenom, dugogodišnjim poslovnim partnerom u industriji piva.

Kakvi su pogoni u Bihaću, hoćete li ulagati u njih?

Pogoni su takvi da su sve linije aktivne, ali su tražile određene investicije i promjene nekih malih dijelova. Stvorila se bitno drukčija slika, sada radimo internacionalni audit kao bismo bili sigurni da su kapaciteti na potrebnoj razini. Imamo mogućnosti punjenja 25 milijuna litara piva te sve spremno da uz količine dignemo investicije na puno višu razinu.

Koliko ulažete u sport i je li to isplativo kod nas?

Sport je dio naše svakodnevice, sportska smo obitelj. Moji su sportovi tenis, golf, jahanje. Sin je bio u Hajduku, Nina trči maratone, bila je na Ironmanu. Što se tiče investicija, to je iznimno osjetljivo zbog raznih rivaliteta. Pokušavamo pomoći u svim regijama, sponzoriramo jako puno klubova, od vaterpola i rukometa do košarke i nogometa. Htjeli smo lani ući u našu reprezentaciju, ali zbog ugovora HNS-a s Jamnicom to nismo mogli. Imali smo najbolju moguću volju biti jedan od sponzora.

Odemo li na SP u Ameriku, voljeli bismo opet biti dio te priče. Treba podržati naše sportske aktivnosti, a bilo bi dobro i na taj način izaći s Juicyjem, recimo, na španjolsko tržište. No tu se uvijek sporimo što je marketing – trošak ili investicija. Ako pogodite, onda je investicija. Na razini grupacije trošimo možda i 10 milijuna eura na marketinške aktivnosti, a svakodnevno nam dođe 20 upita za sponzorstva raznih klubova ili natjecanja. Kad su posrijedi djeca, uvijek nastojimo izaći ususret i obavezno pokrijemo Jastrebarsko te Zadar i okolicu jer tu su naši zaposlenici, roditelji te djece.

Imate li u planu nove akvizicije?

Ovu godinu planirali smo kao integraciju svih kupnji koje smo proveli. Trenutačno nema ničeg interesantnog da se nudi, ali aktivno pratimo što se dešava i nudi na tržištu. Meni je ova godina zacrtana kao integracija svih proizvodnih kompanija, kao i uvođenje srednjeg sina Kristiana u poslovne aktivnosti Grupacije. Amerika nam je velik izazov i mislim da ćemo se tu “potrošiti” do kraja godine, a već planiramo iduću da napravimo puno veću priču. Zagrebete li tamo ozbiljnije, već ste višestruko veći nego što ste u Hrvatskoj.

Može li vas u tome pokolebati situacija s carinama?

Kad se nešto dogodi svima, onda ne pokoleba nikoga. Kako nama, tako i drugima, ukupne prodaje će biti…Problem je opći, a ne samo za Stanić Grupu/Marasku. Amerika je normalno tržište, gdje su ljudi slični nama, uživaju u životu. Amerika je velika šansa i bitno je da mi koji smo tamo već napravili korake sve dignemo na puno višu razinu.

Spomenuli ste negdje da su vam roditelji usadili poduzetnički duh. Očito su ga imali kad su osnovali tvrtku još 1983. godine.

Svaka obitelj koja se bavi poslom i kojoj je tema u kući poslovne aktivnosti vodi svoju djecu u tom pravcu. Odrastanje u obitelji koja se bavi biznisom, u mene je usadila poduzetnički duh. Kod mene u obitelji nikad nije bila tema hoće li djeca nastaviti poslovne aktivnosti, to sve dolazi spontano jer moja djeca su živjela moj poslovni život sa mnom i kao takvog ga nastavljaju. Čak i najmlađi, kojemu je devet godina, kaže: “A kad ja dođem, što će tek biti!” Tu se već polako razvija taj poduzetnički duh, svaki dan sluša da je tata išao tamo, brat ili sestra onamo… Mi smo mu idoli, a brat najveći. Tu je to usađeno, počnete razmišljati što znači ako je promet bio pet ili osam, a bilo bi dobro da je 15. Dobivate poslovnu crtu, koja vas vodi. Već tu vam se usadi da u mladim danima morate, recimo, zamijeniti mamu u nekoj smjeni. Ja sam bio u dućanu, znao sam što se radi, kako nešto napraviti. Moji su roditelji danas u mirovini i uživaju u svemu tome što su započeli, a mi smo digli na puno višu razinu. Danas žive u rodnom Kreševu i uživaju na obiteljskom ranču.

Pa i bavljenjem sportom razvija se ta poslovna kompetitivnost…

Naravno, ali i kultura. Kultura i disciplina koji su osnova za uspjeh možda najbolje prepoznajem kod mog srednjeg sina koji je proveo cijelu mladost u Hajduku i upravo odgojen u tom pravcu.

Odrasli ste u Švedskoj. Što vam je dala ta zemlja?

Ne bih rekao da sam u Švedskoj odrastao, ali da, odselio sam se tamo s 18 godina, kad sam se počeo formirati kao čovjek. Otišao sam ujaku, koji je ondje već bio u restoranskoj branši, i odmah sam naučio da Švedska ima svoja pravila i zakone ponašanja te da ne možete doći sa strane i izmišljati pravila. A prvo je pravilo da morate izmiriti svoje obaveze i da ne možete lagati. Inače postoje agencije koje vas brzo stave na mjesto. Nema tu zezancije, hoćeš-nećeš. Kad sam se 1993. vratio u Hrvatsku, došao sam s drugom sviješću.

Poslije rata bio sam netko tko razmišlja tako da imaš određenu obavezu i da sve moraš platiti. Nisu svi tada tako razmišljali, rat je učinio svoje, radilo se kako se radilo. Švedska mi je dala disciplinu i odgovornost. Nisam završio visoke škole, ali završio sam ozbiljne. Kad sam imao razgovore s velikim kućama, dogovoreno sam ispoštovao. Ili sam nazvao i rekao: “Ja to ne mogu, možemo li napraviti promjenu ugovora?” I tako su došli ugovori s velikim kućama koji traju i više od 30 godina. Postao sam švedski državljanin, a švedski jezik govorim kao materinski.

Kako za deset godina vidite Stanić Grupu? Postoji li opasnost da i sami postanete nečija meta za kupnju?

Mi smo već meta, previše smo bitan faktor na tržištu da to ne bismo bili. No moja je vizija da to trebaju naslijediti djeca. Uzimajući u obzir kći, koja je energična šefica, srednjeg sina, koji dolazi, mlađeg sina, prodaja nije tema. Ne radim ovo jer mi treba novca, nego zato što je to moj život. Cilj mi je operativno raditi barem do 65. godine, a tada se vidim kao aktivnog člana Nadzornog odbora. Vjerujem da će moji nasljednici tada već biti spremni donositi odluke tako da se mogu povući.

Na kojoj je poziciji sada kći Nina?

Kći je glavna direktorica marketinga/CMO Grupacije, svih naših brendova, a još i odgovorna za razvoj i ljudske potencijale. Završila je najbolje fakultete, u Londonu i Madridu, ima jako veliko teorijsko znanje. Usto, sluša savjete. Srednji sin u idućim bi tjednima trebao završiti magisterij na ZŠEM-u. U fazi je upoznavanja tvornica, proizvodnje. Htio sam da prvo nauči kako se stvara proizvod, pa da onda upozna logistiku i distribuciju, da vidi kako se s tog mjesta roba odvozi. Zatim slijede strategija i financije, tako da su se njih dvoje baš nekako dobro podijelili.